Opcije pristupačnosti Pristupačnost

Odsjek

O nama

Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.


05/07/2020

Umro profesor Tomislav Raukar

U četvrtak, 2. srpnja 2020. u Zagrebu je u 87. godini preminuo akademik Tomislav Raukar, istaknuti hrvatski povjesničar, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, višegodišnji vanjski suradnik Fakulteta hrvatskih studija. Na studiju hrvatske kulture (kroatologije) Hrvatskih studija predavao je kolegije Povijest hrvatskoga naroda u srednjem vijeku (1996.-1999.) i Hrvatska povijest srednjega vijeka (1999.-2001.).

Profesor Raukar rođen je u Starom Gradu na Hvaru 29. prosinca 1933. U Splitu je studirao povijest i hrvatski jezik i književnosti južnoslavenskih naroda. U Zagrebu je diplomirao povijest 1963. godine, a 1975. obranio je doktorsku disertaciju Ekonomsko-društveni odnosi u Zadru u XV. stoljeću. Godine 1976. izabran je za docenta, 1980. za izvanrednoga, 1985. za redovitoga profesora, a 1997. za redovitoga profesora u trajnom zvanju na Katedri za hrvatsku povijest na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Za člana suradnika HAZU u Razredu za društvene znanosti, izabran je 1986. godine, a za redovitoga člana 1997. godine.

Mentorirao je desetak doktorskih radova. Bio je voditelj i suradnik više znanstvenih projekata te urednik i član uredništva nekoliko časopisa (Historijski zbornik, Starine HAZU). Istraživao je u hrvatskim i talijanskim arhivima (Zadar, Dubrovnik, Venecija, Ancona, Bari), osobito bilježničko gradivo. Oslanjajući se na metodologiju francuskih analista i prateći suvremene tijekove europske medievistike znatno je pridonio modernizaciji proučavanja hrvatskoga srednjovjekovlja.

Godine 2009. dobio je prestižnu nagradu za kulturu i povijest srednje, istočne i jugoistočne Europe „Anton Gindely" koju od 1997. dodjeljuje bečki Institut za Podunavlje i srednju Europu (Institut für Donauraum und Mitteleuropa) znanstvenicima koji su pružili poseban prinos kulturološkom i historijskom razumijevanju jezične, nacionalne i konfesionalne različitosti toga područja i time razumijevanju korijena „nove Europe".

Iako je Tomislav Raukar bio akademik, on je uvijek za svoje studente bio profesor Raukar. Na Hrvatskim je studijima predavao nekoliko akademskih godina osnažujući svojim akademskim i znanstvenim autoritetom i umijećem početke ove ustanove.

Kao znanstvenik ostavio je opus koji će kvalitetom teško biti dostignut u hrvatskoj medievistici. Njegova doktorska disertacija. koja 1977. izlazi kao znanstvena monografija pod naslovom Zadar u XV. stoljeću, trasirala je Raukarov znanstveni put. Metodologija koju je u istraživanjima i monografiji primijenio i uspostavio temelji se na, većinom skrivenim i u njegovo vrijeme teško dostupnim istraživaču, arhivskim vrelima s gospodarskom tematikom. Mukotrpnim radom u arhivima bez današnjih „čuda" digitalne tehnologije iz „mira" zapisa osvjetljuje život Zadra u njegovom prijelomnom povijesnom trenutku. Ta je knjiga stožac oko kojega je razvijao slične teme o drugim dalmatinskim gradovima-komunama. Objavljivao je te radove tijekom više od tri desetljeća koji su onda 2007. godine objedinjeni u knjizi Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku: odabrane studije. Kroz petnaestak studija/poglavlja problematizirao je prostor i društvo srednjovjekovnoga grada u raznim aspektima. Tematiziraju se društva i prostor Splita, Zadra, Raba, Brača, Hvara. Na neki način ova je knjiga snažan temelj za moguću sintezu Dalmatinski grad i društvo u srednjem vijeku. Nadali smo se da ćemo je dočekati iz pera našega Profesora. No, možda će neki od njegovih učenika to „iskoristiti" u budućnosti.

Ipak, kruna njegova istraživanja i rada je sinteza Hrvatsko srednjovjekovlje: ljudi, prostor, vrijeme koja je objavljena 1997. godine. Ta je knjiga i sinteza i sveučilišni udžbenik. Njezin domet - kako kroz jedinstven autorski metodološki pristup tako i kroz akribičnost i sustavnost izlaganja - možda najbolje možemo sagledati u ocjeni kolega koji ovu Raukarovu knjigu uspoređuju s Le Goffovom Srednjovjekovnom civilizacijom Zapada. Uz sve znanstvene atribute koje se mogu dodijeliti svim knjigama i radovima Profesora Raukara mora se istaknuti i njegov stilski izričaj koji je lepršav i jasan, „raukarovski" prepoznatljiv.

Ipak na prvom mjestu bio je čovjek! Široka je lepeza i njegovih drugih interesa. Fotografija, skupljanje maraka, bavljenje glazbom otkrivaju u njegovoj, izvana samozatajnoj slici, „renesansnoga" čovjeka ovoga vremena.

Hvala Vam, dragi Profesore, na svemu što ste nam ostavili i podigli ljestvicu na mnogim područjima tako visoko!

Bilo bi lijepo kada bi se našao način da se njegova sinteza Hrvatsko srednjovjekovlje ponudi na engleskom jeziku europskoj/svjetskoj medievističkoj historiografiji kao svjedok vremena da i mi u maloj Hrvatskoj imamo povjesničare europskih dometa.

 

Mirjana Matijević Sokol        

Popis obavijesti