Pristupačnost
Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
Nedavno je u nakladi AGM-a iz Zagreba objavljena knjiga doc. dr. sc. Wollfya Krašića „Hrvatski pokret otpora“. To je prvi historiografski prilog problematici nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i skupina u Hrvatskoj u razdoblju od kraja Drugoga svjetskoga rata do Rankovićeve smjene. Njihov sastav, raširenost, programi i načini djelovanja te postignuća ukazuju da je bez tih četrdesetak organizacija manjkavo stvaranje predodžbe o hrvatskom državotvornom otporu i oporbi za cijeloga postojanja komunističke Jugoslavije. Autor je obradio djelovanje represivnoga sustava jugoslavenskoga komunističkoga režima prema njima i tretiranje političkih osuđenika. Posebno je opisana organizacija Hrvatski pokret otpora, koju su osnovali zagrebački studenti i čiji se idejni začetnik Jakša Kušan prometnuo u jednoga od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata. U programu te organizacije udaren je temelj smjeru koji će se kasnije nazivati zamisao o hrvatskom miru ili pomirenju, tj. potrebi suradnje nekada zaraćenih Hrvata iz vremena Drugoga svjetskoga rata i njihovih potomaka na stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države. Junaci poratnoga razdoblja ovom su knjigom izašli iz zapećka historiografije. U recenzijama se ističe: „Mladi povjesničar prionuo je ozbiljnom poslu i obznanio hrvatskoj javnosti opsežan i iscrpan presjek djelovanja otporaša, ilegalnih organizacija i skupina, tko su oni zapravo bili i što su poduzimali – od rata pa do 1966. godine. Pristup je znanstveno-dokumentaristički, ali unatoč tomu tekst je vrlo čitak i najširoj publici, pogotovo što gdjegdje nalazimo elemente pravoga političkoga trilera.”