Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država. Iseljenički valovi u cijelom XX. stoljeću i početkom XXI. stoljeća rezultirali su većim brojem hrvatske populacije u iseljeništvu, nego u matičnoj zemlji, pa je razmatranje iseljeničke i migracijske problematike i njezino znanstveno istraživanje i nastavno poučavanje postalo ključno strateško nacionalno pitanje ne samo razvoja, nego i demografskoga opstanka. Shvativši konačno svu složenost demografske, iseljeničke i uopće migracijske problematike, svu uvjetovanost u društvu i prostoru, koju stanovništvo uspostavlja, i objektivnu potrebu za novim razvojnim konceptom temeljenim i na hrvatskom iseljeništvu, ustrojen je potpuno novi studij na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s izvoditeljima, koji dolaze iz samoga vrha hrvatskih znanstvenih institucija.
U razgovoru za Narod.hr, doc. dr. sc. Wollfy Krašić s Odsjeka za demografiju Fakulteta hrvatskih studija istaknuo je zanimljive činjenice vezane za pokret Hrvatsko proljeće čija se 50. obljetnica obilježava ove godine.
„Od niza važnih zaključaka koji se mogu izvesti o Hrvatskom proljeću izdvojio bih činjenice da je njegov nasilan slom pokazao koje su granice ''popravljanja'' komunističkih režima (...). Također, njegovo nasilno gušenje zagovornike hrvatske državne samostalnosti još je više učvrstilo u uvjerenju potrebe stvaranja samostalne hrvatske države, a mnoge od onih koji su zagovarali ostanak Hrvatske u istinski reformiranoj Jugoslaviji navelo da zaključe kako hrvatski narod uspješno može braniti svoje interese samo u nacionalnoj državi“, zaključio je prof. Krašić.
Cijeli razgovor dostupan je na poveznici.