U utorak 16. studenoga 2021. na Fakultetu hrvatskih studija obilježen je Dan Hrvatskih studija i Svjetski dan filozofije, koji se tradicionalno održava trećega četvrtka u mjesecu studenom, no pošto je ove godine to Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, nastavnici Odsjeka za filozofiju i kulturologiju odlučili su proslaviti ovaj filozofski blagdan skupom dva dana ranije. A kako je 16. studenoga spomendan Hrvatskih studija, dekan Ivo Džinić otvarajući skup ukratko je prikazao početnu intenciju nastanka institucije te je istaknuo: „Nova hrvatska država trebala je nove institucijske oblike koji bi pomogli njezin samostalan rast i razvoj, neopterećen svim onim što je jugoslavenski komunistički totalitarni pa autokratski režim u četiri i pol desetljeća posijao bilo kao svoju propagandu, bilo kao tabu, o temama koje se nisu smjele spominjati ili slobodno istraživati i akademski obrađivati. Stoga je Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu nastao kao dovršenje inovativnoga projekta razvijanja hrvatskih studija na Sveučilištu u Zagrebu, koji je 16. studenoga 1992. godine pokrenut pod imenom Sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva."

Nakon toga je pročelnik Odsjeka za filozofiju i kulturologiju prof. dr. sc. Mislav Kukoč prikazao povijesni razvoj ideje internacionalne manifestacije svjetskoga dana filozofije.

Znanstveni dio skupa otvorio je izv. prof. dr. sc. Ivo Džinić izlaganjem Dinamika razvoja kulture: tragedija – drama – ironija. On je problematizirao gomilanje objektivne kulture kroz aspekt otuđenja čovjeka u njezinoj hiperprodukciji – što se kao koncept „tragedije kulture" javlja u misli Georga Simmela. Ovaj koncept kasnije je problematizirao Ernst Cassirer svojim komentarom kako se ne može raditi o tragediji kulture, nego o drami iste pošto čovjek svojom slobodnom voljom i dalje može u njoj sudjelovati do određene mjere. Džinić je iznio svoju interpretaciju ta dva koncepta novim pojmom „ironije kulture" kroz koji prikazuje važnost pluriperspektivne analize kulture i njezinih fenomena.

Doc. dr. sc. Matija Mato Škerbić izlagao je o temi Transrodni sportaši i ženske kategorije u sportu. O nepravednoj inkluziji. Prikazao je prisutnost transrodnih osoba na olimpijskim igrama kroz tri primjera, a problematiku je analizirao prikazom znanstvenih činjenica koje ukazuju na nepravednost natjecateljskoga polja koje je stvoreno nizom loših odluka Međunarodnoga olimpijskoga odbora u 2015. g. Na kraju je iznio primjere mogućih rješenja toga suvremenoga problema. Prvi blok izlaganja zaključio je doc. dr. sc. Marko Kardum izlaganjem Sintetički apriorno u svima nama: može li potraga za univerzalnim pomoći u shvaćanju prirode percepcije unutar rasprave o suvremenoj umjetnosti? Izlaganje je započeo primjerom iz avangardne umjetnosti Marcela Duchampa In Advance of a Broken Arm na kojem je prikazao razliku u interpretaciji percepcije između konstruktivista i naturalista. U daljnjoj argumentaciji iznio je teze W. S. McCullocha i Immanuela Kanta kako bi prikazao postojanje nekih urođenih shema koje nam biološki omogućuju interpretaciju svijeta. Do krajnje posljedice toga argumenta – navodi Kardum – dolazi se kroz analizu procesa učenja. Ističe kako je učenje presudan čimbenik za prirodna i umjetna bića, a pošto je učenje uvijek induktivan proces ono vodi empirizmu.

Drugi blok izlaganja otvorio je doc. dr. sc. Sandro Skansi izlaganjem Posebne varijable u zadovoljivosti propozicijske logike: skrivena metafizika prostora i vremena. Izlaganje je započeo predstavljanjem klasičnoga problema zadovoljivosti propozicijske logike kojim je došao do klasifikacije problema – u smislu njihova odnosa – te je time načeo problematiku hijerarhije vremenske složenosti. Kroz prethodno navedeni koncept problematizirao je prostorni odnos između računalnoga i stvarnoga prostora čime je došao do klasičnoga metafizičkoga pitanja o odnosu prostora i vremena. Zaključio je predstavljanjem koncepta „Back door varijabli" kojim je prikazao stvarnost kao jednostavnu, tj. punu lako rješivih problema. Sljedeći na redu bio je asistent Jakov Erdeljac s izlaganjem Teorijski aspekti analize naravi države. On je predstavio metodologiju analize države kao bića kako bi napravio distinkciju spram klasičnih teorijskih interesa filozofije politike i njegova budućega djela. Uz to je prikazao glavne odrednice svoje teorije, a to su analiza čovjekove biti, kategorijalna podjela unutar naravi države te njezina idejna odrednica prikazana kroz života u smislu njegove opće vrijednosne percepcije. Zaključno izlaganje bloka – a time i samoga skupa – održao je pročelnik Odsjeka za filozofiju i kulturologiju prof. dr. sc. Mislav Kukoč. Izlaganje je nosilo naslov Ljubav mudrosti u doba pandemije – Galen: Najbolji je liječnik ujedno i filozof. U njem je predstavio filozofiju jednoga od najslavnijih antičkih liječnika. Kroz životopisne crtice koje je iznio slušatelji su dobili prikaz važnosti filozofskoga obrazovanja u Galenovoj liječničkoj i znanstvenoj praksi. Glavna linija njegova filozofska mišljenja može se pronaći u kritici tadašnjih kolega koji su bili previše fokusirani na zaradu novca. Kukoč navodi kako se njegova krilatica – da je najbolji liječnik ujedno i filozof – ujedno temelji i na tamošnjem znanstvenom opsegu filozofije. U završnom dijelu izlaganja Kukoč analizira Galenove filozofske pozicije te predstavlja neke od komentatora njegovih teorija. S ovim temporalno važnim i nadasve kritičkim prikazom povezanosti filozofije i liječničke prakse završen je izlagački dio skupa te je uslijedila rasprava.

Izlaganja održana na skupu mogu se pogledati i poslušati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=FYwIz4FRunw. Oni koji žele znati više o ovim temama mogu se obratiti profesorima e-mailom ili na konzultacijama.