Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Doc. dr. sc. Vlatko Smiljanić s Odsjeka za kroatologiju i Odsjeka za povijest sudjelovao je na Prvoj međunarodnoj konferenciji CePOZiR (Center for the Study of the Relationship between Science and Religion), održanoj od 24. do 26. rujna 2025. na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Skup je okupio istaknute znanstvenike i istraživače iz 15 zemalja, a bavio se temom u okviru odnosa znanosti i religije, religije i društva te znanosti i društva. Predavači na konferenciji CePOZiR 2025 dolazili su sa sveučilišta i instituta iz Hrvatske (Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Zadru, Institut Ruđer Bošković), Slovenije, Italije (Sveučilište u Padovi, Nuovo SEFIR APS), Poljske (Papinsko sveučilište Ivana Pavla II. u Krakovu), Bugarske (Sveučilište „Sv. Kliment Ohridski“ u Sofiji), Finske (Sveučilište u Helsinkiju), Danske (Sveučilište u Kopenhagenu), Norveške (NLA University College), Ujedinjenoga Kraljevstva (Canterbury Christ Church University, Faraday Institute, Ulster University), SAD-a (Fuller Theological Seminary, Global Methodist Church), Izraela, Grčke (Sveučilište u Ioannini), Rumunjske, Slovačke, Sjeverne Makedonije (Sveučilište Sv. Ćirila i Metoda u Skopju)
U bogatom programu izlaganja sudjelovalo je troje uvodnih govornika, devet pozvanih predavača te više od trideset izlagača iz različitih disciplina – od prirodnih znanosti do humanistike. Docent Smiljanić predstavio je referat „Mirko Danijel Bogdanić and Catholic Enlightenment in the Habsburg Monarchy“ u kojem je istražio djelovanje jednoga od najistaknutijih hrvatskih prirodoslovaca 18. stoljeća.
U izlaganju je naglasio kako je Bogdanićevo znanstveno djelovanje – od astronomije, matematike i kartografije do novinskog i historiografskog izdavaštva – neodvojivo od intelektualnoga ozračja katoličkog prosvjetiteljstva. Poseban je naglasak stavljen na njegovu uključenost u astronomsko-kartografske ekspedicije i doprinos izradi zemljopisnih karata, kao i na inicijativu izdavanja prvih novina na hrvatskom jeziku. Time je pokazano kako su znanost i religija u Habsburškoj Monarhiji mogle djelovati u komplementarnom odnosu, oblikujući prostor srednjoeuropske kulture i identiteta.
Sudjelovanje na ovoj konferenciji bilo je prilika za međunarodnu razmjenu znanstvenih spoznaja i za predstavljanje hrvatske znanstvene i kulturne baštine u interdisciplinarnome kontekstu. Doc. dr. sc. Vlatko Smiljanić svojim je izlaganjem dao doprinos raspravi o složenom odnosu vjere i znanosti u ranonovovjekovnoj Europi, s posebnim naglaskom na hrvatsku tradiciju unutar šireg habsburškog okvira.
