U nedjeljnom izdanju austrijskog dnevnika Die Presse objavljen je veliki prilog o hrvatskoj mladeži pod naslovom „Gehen oder Bleiben – Kroatiens junge Generation“ („Otići ili ostati – hrvatska mlada generacija“). Autorica Barbara Schechtner kroz primjer Splita prikazuje kontraste između mladih Hrvata koji razmišljaju o odlasku i digitalnih nomada koji u Hrvatskoj pronalaze novi dom. Kao stručni je sugovornik u članku sudjelovao doc. dr. sc. Ivan Perkov s Odsjeka za sociologiju koji je govorio o društvenim, ekonomskim i povijesnim okolnostima koje oblikuju živote mladih u Hrvatskoj.

Docent Perkov istaknuo je da je iseljavanje mladih i dalje jedan od ključnih društvenih izazova, osobito u gospodarski slabijim dijelovima zemlje:

„Iseljavanje ostaje trajan problem, osobito prisutan u Slavoniji i Lici, gospodarski najslabijim regijama. Najveći val iseljavanja dogodio se između 2013. i 2015. godine, kada su se posljedice globalne ekonomske krize u Hrvatskoj još snažno osjećale, a usto smo ušli u Europsku uniju pa je došlo do nagle liberalizacije tržišta rada.“

Iako su današnje generacije u boljem položaju, upozorava da je njihova pozicija i dalje krhka:

„Situacija je puno bolja nego prije deset godina kada je nezaposlenost mladih bila veća od 50 posto. Sada je na oko 10 % što je prihvatljivo. Ipak, struktura gospodarstva sugerira da bi bilo kakvo usporavanje globalne ekonomije brzo moglo rezultirati novim problemima.“

Sve više mladih, primjećuje, razmišlja o poduzetništvu i novim oblicima rada, ali ih birokratske prepreke često obeshrabre:

„Mnogi mladi razmišljaju o poduzetništvu jer shvaćaju da klasična radna mjesta nestaju. No birokracija ih često obeshrabruje. Brojni postupci u Hrvatskoj i dalje potječu iz socijalističkog razdoblja, a pokretanje posla uključuje dugotrajne i nepotrebne administrativne korake što mlade jako demotivira.“

Dodaje kako se naslijeđe prošlosti još uvijek osjeća i oblikuje društvenu klimu:

„Imamo složenu povijest koja je i dalje vrlo prisutna u svakodnevici. Hrvatska je u 1990-ima stekla neovisnost od Jugoslavije, ali po cijenu obrambenog rata koji je ostavio goleme štete. To je duboko obilježilo tadašnju mladost – moju generaciju. Mi smo bili svojevrsna ‘ratna generacija’. Tema rata danas ima manju ulogu, ali i dalje utječe na društvene odnose.“

Osvrćući se na političku participaciju mladih, Perkov ističe da mladi u Hrvatskoj rijetko sudjeluju u društvenim pokretima:

„U Hrvatskoj danas nema snažnih pokreta mladih – posljednji veći studentski prosvjed dogodio se još 2009. godine. Mladi su danas rijetko politički aktivni; s jedne strane to pokazuje da društvo ne prolazi kroz duboke krize, ali s druge strane ih čini ranjivijima na utjecaj elita i dovodi do toga da se njihovi interesi često previđaju.“

Kao jednu od najvećih prepreka napretku mladih ističe korupciju i nejednak pristup prilikama:

„Korupcija podriva sve pozitivne procese u društvu, a u Hrvatskoj je duboko ukorijenjena. Oni bez ‘veza’ često nailaze na zatvorena vrata  pri zapošljavanju ili pristupu javnim fondovima.“

Na kraju, Perkov naglašava da je obrazovanje ključno za dugoročne promjene:

„Ulaganje u učitelje i kvalitetno obrazovanje recept je za uspjeh svakog društva. Kada bismo ozbiljno ulagali u nastavnike, za dvadeset godina imali bismo izvrsno društvo. Nažalost, sustav ne potiče nastavničku izvrsnost, pa mladi ne mogu u potpunosti razviti svoj potencijal.“

Članak je objavljen u sklopu projekta „Eurotours 2025“, koji financira austrijski Savezni ured kancelara. Ovogodišnja tema projekta je „Youth in Europe – Generation Confidence?“

Izvor: Barbara Schechtner, “Gehen oder Bleiben – Kroatiens junge Generation”, Die Presse (Presse am Sonntag), 19. listopada 2025.